umetnine

Sreca, sreca, radost!

— Autor pinokio @ 15:57

 

                   E, dočekah konacno i to obavestenje – oba seminara su mi akreditovana i danas sam posebno srecna! Ministarstvo prosvete je imalo sluha, moj trud se isplatio, vreme nije uzalud potroseno i niste dzaba drzali fige! Sad mozete odmoriti ruke, dok nekom drugom blogeru ne zatrebaju vase fige. Meni su pomogle i hocu da vam se zahvalim. I da vas zagrlim sve ovako na kup! Grl, grl, grl!!!

                  Ako ste misli da sam lenstvovala dok sam cekala obavestenje – nisam! Evo dokaza J

     

 


U iščekivanju dobrih vesti

— Autor pinokio @ 19:14

       

        Neobično je opet biti ovde. Nekako drugačije. Listam blog često, ponekad ostavim komentar, ali......neobično je biti u ovoj ulozi.        

         Ja sam opet u iščekivanju rezultata za moja dva nova seminara i setih se kako ste mi onomad držali fige i kako ste mi pomogli da moj prvi seminar prodje. I ne samo da prodje, nego da živi jos uvek. Ovoga puta radila sam seminar o razvijanju kreativnosti i o učenju kroz igru. Ma, znam da će proći i ova dva, jer onoliko pozitivne energije koliko su moji blogeri uložili u prethodno navijanje, moralo se zadržati do sada....dakle....prolazi ;)        

             E, da li sam imala prava pisati teme o kreativnosti i igri, prosudite kroz sledeće ogrlice. Opet sam se igrala i uložila svoju kreativnost u ono što volim – u umetnost.       

 

 

 


Darujmo rec

— Autor pinokio @ 14:16

           Razmisljam kako je rec DARIVATI predivna. Podariti, darovati, ....i sama rec je lepa. Lako se izgovara. Prosto tece dok je izgovaramo.
           Znacenje joj je jos lepse. A, ako njeno znacenje sprovedemo u delo, onda ova rec dobija smisao, dobija sadrzinu, proizvodi osmehe, donosi radost i onima koji daruju i onima koji su darivani.
           Na blogu sam saznala za akciju Darujmo rec i pomislila da je to tako plemenito, lepo zamisljeno i tako jednostavno. Tako je jednostavno prikupiti knjige i poslati onima koji ih nemaju. Njima ce to znaciti puno, a za nas je to samo malo truda i puno radosti za sve.
           Sa kolegama i djacima svoje skole sam sakupila nesto knjiga. Sakupicemo jos. Pozvala sam mnoge ljude da se ukljuce u ovu akciju. Pozivam i vas, dragi blogeri.

                     Poenta ovog posta nije da se sada ja hvalim kako sam uradila ovo ili ono. Poenta je da vas pozovem da zavirite u svoje kucne biblioteke i pozelite da onima koji nemaju niti jednu knjigu, poklonite makar jednu svoju. Mozete smisliti i mnogo drugih nacina da sakupite knjige. Kreativnost je vasa. Razmislite, pokrenite se, dajte malo sebe i drugima. Njima ce znaciti, a vas oplemeniti. Ma, tako je jednostavno.

Ako pozelite da ucestvujete u akciji Darujmo rec, javite se meni ili ostavite poruku na blogu ove akcije koji se nalazi na ovom nasem servisu:

http://darujmorec.blog.rs/blog/darujmorec

     I na kraju samo hocu da pozdravim sve drage blogere sa kojima sam provodila puno vremena ovde, sa kojima se razumem i koje zavoleh. Nadam se da ce mi vreme dozvoliti da opet blogujem sa vama. Ja i dalje pratim vase postove i citam sa uzivanjem, ali ne stizem da komentarisem. Sve vas pozdravlja i voli Pinokio!


Kad mi dosadi sve...

— Autor pinokio @ 21:03

   

         Ne znam da li cu ovakva biti i kad porastem J ali, da me sada neko posmatra, rekao bi da sam potpuno bez reda i smisla. Uvek kada sam u najvecem poslu, ja sebi dodam makar jos jedan.

         Pisem neke nove seminare i dok su bili u fazi smisljanja i izmisljanja, sve je bilo lepo. Sada sam dosla do onog dela kada sve to treba pretociti u formular, kada treba odraditi administrativni deo, i mene pocinju da podilaze zmarci od muke. I usred tog pisanja, pod teretom milion mrava koji se setahu po mom telu, odgurnuh papire u stranu, nasred astala postavih staru kutiju za hleb koja je bila poprilicno ruzna i ofucana i pobegoh u kreativnost... kako je lepo u toj sferi kreativnosti u kojoj nema pravila.

        Inace, ovo je uradjeno salvetnom tehnikom.

                                           I ne mogu da vam ne pokazem svog novog prijatelja Nema, koji ima tek 40 dana.                                     

 


Sta se sve moze...

— Autor pinokio @ 17:31

        Za godinu dana se moze svasta. Mozes unistiti svoj ego, a da ti ne bude zao. Mozes ga gaziti i gaziti, a on ce se boriti kao nevidjeni borac!Mozes nauciti da razgovaras sa andjelima i mozes ih prizvati u svoj zivot. Mozes se stopiti sa Izvorom i nestati u njemu. Mozes osetiti iskonsku radost takvoga susreta i pozeleti da se nikada ne vratis u stvarnost.Mozes nauciti radost zivota, igrati se energijom i prevrtati je po rukama. Mozes leteti Malkutom i upoznavati ono sto ni sanjao nisi da postoji. Mozes pomagati, a da onaj kome si pomagao nema pojma kako, ko i na koji nacin....Mozes pisati pisma, ali ne bas i onoliko koliko si obecao. Mozes zaci u sebe i preturati po toj riznici. Uh.....sta ces sve tu naci!!!Mozes nauciti da sve ono sto je tu zatrpano izbacis u kos.Mozes biti zahvalan sto imas one koje imas i voleti ih svakoga dana sve vise! Mozes im to i svakodnevno govoriti.Mozes se svakodnevno zahvaljivati za sve sto ti je dato i sto imas tako puno ljubavi. Mozes uzivati u njoj!Mozes se setiti da je ovaj blog nekada bio tvoje svakodnevno svratiste. Mozes pozdraviti sve blogere i reci im da je doslo vreme da im posaljes malo ljubavi. Ne! Ne malo.......mnooooogo!Mozes posle godinu dana naslikati jednu sliku.

 

 


Powered by blog.co.yu